Pisanje blogova - zanimljivo, poučno i highly recommendable

''Blože, doći ćeš mi glave...'' :))

Za završi blog postojale su dvije opcije. Zapravo bila je pripremljena samo jedna tema - trebalo se pisati o Tjednu židovskog filma koje se krajem mjeseca svibnja održavao u zagrebačkom Kinu Europa. Zanimljivih tjedan dana nudili su sve što je jednom vrsnom blogeru poput mojoj malenkosti bilo potrebno da informira svoju široku publiku te pri tom iskaže svoj često nedokučiv talent.
Ali onda slijedi preokret! Odlučih ne trabunjat više o dubokim temama; o ljudskim sudbinama, pa nisam ja Đole!
Odlučih vas, nebrojna (kakva sjajna igra riječi, možda ipak čuči koji mali Balašević u meni) moja publiko, uskratiti za recenziju o i više nego potresnom francuskom filmu ''Ljubav za sakriti' kojeg sam gledao u sklopu već navedenog filmskog festivala, a umjesto toga se osvrnuti na - ovo sve - na pisanje blogova.

SENZACIONALNO: BLOG UBIO ČOVJEKA

Ovo mi je drugi pokušaj da odradim ovaj jedan od rijetkih praktičnih zadataka/ispita na našem fakultetskom smjeru.
I prvi put je bilo volje za odrađivanjem zadanog, ali znate kako je... Kad ti se nakupe zaostaci i kad još k tome shvatiš da ćeš imati drugu šansu, e, onda stvar itekako zna zapeti. No, bilo kako bilo, ovaj zadak se pretvorio u jedno od definitivno najboljih iskustava na faksu. Pisanje blogova pokazalo se kao pravi gušt. Dobro, možda sam pretjerao, no nije daleko od toga. Pisati nešto, za promjenu, o čemu sam odlučiš, o nečemu što te interesira, a nemaš gdje 'provući' doista je bilo poučno. Bez obzira na fotke koje stoje uz tekst...:)))

O Benediktu XVI. i Crkvi kao takvoj se može raspravljati. O ljubavi Hrvatske prema istima? Tu je sve jasno...

Od 4. do 6. lipnja Hrvatska je bila centar svjetske pozornosti. Poglavar katoličke crkve, Benedikt XVI., posjetio je glavni grad Lijepe naše kako bi odaslao poruke ljubavi, tolerancije i mira ne prepustivši pri tom naglasiti kako je obitelj (u tradicionalnom smislu, I suppose!) najbitnija stvar na svijetu. Pravi pravcati temelj za svo dobro ovog svijeta.
Osamdesetpetogodišnji Nijemac koji je po tome najstariji Papa od svih svojih dosadašnjih prethodnika, proveo je puna dva dana u Zagrebu, a prvi dan proveo je u susretu s mladima nazvanim ''Zajedno u Kristu''. Bio je to za mnoge jako emocionalan trenutak, a i za one koji nisu preveliki vjernici nisu mogli ostati hladni.

Najveći i središnji zagrebački trg; Trg bana Jelačića pohodilo je gotovo 30 tisuća ljudi pred kojima je Sveti Otac vodio misu gotovo puno tri sata. Završni pozdrav bio je najdirljiviji kada su okupljeni vjernici podigli šalove s natpisom 'Benedikt XVI', Prizor za pamćenje, svakako.

Papa Benedikt XVI. na Trgu bana Jelačića

Sljedećeg dana, u nedjelju, Papa je predovodio misno slavlje i na Hipodromu kojeg je pohodilo također na desetke tisuća vjernika.
Papa je uputio i značajnu političku poruku odavši svoje mišljenje, a samim time i mišljenje Svete Stolice, kako je Hrvatska odavno zapravo dio europskog društva i kako je doista došlo vrijeme da uđe u Europsku uniju, što je vrlo lako moguće bio i cilj samog dolaska Svetog Oca.
Mnogi su uoči dolaska Pape pisali i razglabali o troškovima koje će njegov dolazak proizvesti, no i oni najgorljiviji kritičari Crkve, njezinog poglavara i, u konačnici, politike, vjerujemo, nisu mogli ostati hladni na sve viđeno.
Dolazak Svetog Oca jest i dalje, i nakon trostrukog posjeta njegovo blaženog prethodnika Ivana Pavla II., velika stvar za hrvatski puk. I to je stvar koja se naprosto ne može negirati i koja se, prema tome, mora tretirati s dužnim poštovanjem. Sve afere i problemi i zaista realna pitanja koja se vežu uz njega osobno i instituciju koju predstavlja, na stranu...

Kino na otvorenom - gušt koji bi trebao biti pravilo, a ne iznimka

Odlazak u kino jedan je od napopularnijih načina na koji ljudi provode svoje slobodno vrijeme. Pogledati film u interjeru različitom od vlastite sobe, čežnja koju tako upotpunjavaju i mladi i stari, i muško i žensko. Razlog je jednostavan - on uključuje ugodno razbijanje svakodnevnice i rutine u koju većina nas neizvježno upadne. No, i ono ponedak postane (iako, u principu, jako rijetko) izlizano.
Ipak, postoji način da se i to iskustvo osvježi, učini na neki način novim. Prikladni pokazatelj kako je i to moguće bilo je petodnevno prikazivanje Disneyevih uspješnica na otvorenom, u najljepšim zagrebačkim parkovima.

Ja sam se odlučio na odlazak na jedan od najboljih animiranih filmova uopće - Wall-E! Wall-E je nagrađen Oscarom za najbolji animirani film 2009. godine, ali ga se komotno može svrstati među najbolje filmove današnjice. OK, možda sam malo pretjerao, ali to je tako kada imaš svoj blog u kojem možeš sasvim slobodno izraziti svoja mišljenja, stavove i sudove. So...without further adue...WALL-E ROCKS!!! :)
Posebno je bilo taj zaista posebni animirani uradak pogledati u tako posebnom okruženju - park na trgu Franje Tuđmana zaista je jedan od najljepših zg-parkova, a upravo je on bio pohodište velikog broja ljudi (oko 300) koji su odlučili ponijeti svoje dekice i na svježem zraku pogledati hvaljeni uradak filmske industrije.
Tokom čitave predstave ljudi su otvoreno pokazivali oduševljenost filmom što je davalo dodatak užitak u cijeloj priči. Šteta je samo, što su ovakvi slučajevi rijetkost, a ne pravilo.

Mali privatni 'preview' 15. međunarodnog uličnog festivala ''Cest is the best'' - samo za odabrane

Baš kao uostalom i drugi sadržaj koji možete pronaći na ovom fenomenalnom blogu, međunarodni ulični festival Cest is the best jedan je od najvažnijih djelova proljetno/ljetne kulturne ponude hrvatske prijedstolnice.

Riječ je o specifičnom festivalu budući je sastavljen od 'mali milijun' uličnih performera kojima je nerijetko potrebno svega par kvadrata 'betona' radnog prostora. Da, tako je. Oni nisu zahtjevni, ali ih je, kao prvo, jako mnogo, a kao drugo, toliko su dobri da im sve godine sa zadovoljstvom dozvolimo da nam na nekoliko dana okupiraju središnji i najljepši dio grada. Možda se neće svakome sve svidjeti, no upravo u tome i jest poanta - ovaj festival nudi za svakoga ponešto.

Ali vas, pretpostavljam, zanima o kakvom preview-u govori naslov! 

Riječ je o sasvim slučajnom susretu s uličnim izvođačem iz Belfasta, izvijesnim 29-godišnjim Daveom. Bila je to jedna s mnogočime ispunjena večer koja je svoj šlag i cherry na kraju dobila pri svom završetku. Zora se već dobrano bližila, izvijesna ekipca sastavljena od nekolicine momaka i jedne djevojke zaputila se kućama. Inače, ne poznajemo ih, ali valjalo bi istaknuti kako je riječ o jako zgodnim izdancima mlade populacije, a za muški dio ekipe bi se moglo dodati da su bili dobro isklesani. Baš, 'nabenčani', ako bismo se koristili zagrebačkim slengom.

.

 

Susret s Daveom inicirao je upravo simpatični Belfasćanin (stanovnik Belfasta???). Pojavio se niotkud i počeo mahati svojim bičem (!!!). Da, da...tako je. BIČEM! I to tako majstorski da čovjek ne bi vjerovao. A kao pravi performer tražio je novčanu naknadu za svoju 'umjetnost'. Kazao je kako će tim svojim, bit će 2 i pol metra dugačkim bičem, izbičevati svog kolegu po leđima. Novac nije bio problem, skupilo se negdje 20 kuna.

Dave je doista izvukao svoj (!!!) bič, zamahuo prema kolegi (koji izgledom djeluje kao nabolji prijatelj Sam i Frode iz Gospodara prstenova, ali stvarno!), zvuk je bio nevjerojatno jak, ali na leđima ništa. Tek dvije male crtice! Razočarani? E, pa, mazohisti jedni, upravo u tome i jest stvar. Da sam ga ja, ili netko od vas, odlučili izbičevat, bio bi crven kao Luka Bebić usred problematične sjednice Sabora. Dave je zamahnuo, bič je poletio u pravcu zanimljivog lika is Shirea (!!!), zvuk je proparao bubnjića, a njemu nije bilo - ništa. 

Dave nas je pozvao, tj. pozvao je ovu mladu skupinu ljudi, na njegov sutrašnji preformans na glavnom zagrebačkom trgu. Neki su došli, neki nisu, a nekima je jednostavno bilo žao ubogog hobita.

Bilo kako bilo, Cest is the best uvelike upotpunjava Zagreb početkom lipnja. Dapače, daje mu jedan speficičan začin koji ga u tim trenucima čini metropolom na najvišoj kulturno/zabavljačkoj razni Europe.

Floraart - ''dama'' u godina koja ne prestaje oduševljavati

Na zagrebačkom jezeru Bundeku od 01. do 06. lipnja organizirana se tradicionalna Međunarodna vrtna izložba Floraart i to po nevjerojatni 46. put. Riječ je o najvećem hortikulturnom događaju u ovom dijelu Europe, koji okuplja brojne domaće i strane izlagače, a redovno privlači više stotina tisuća posjetitelja.
Duga tradicija velike vrtne izložbe posjetiteljima Zagreba otkriva i dio bogate cvjetne baštine grada, koja se posebno u ovo proljetno vrijeme osjeća na svakom koraku.
Zagrebački park Zrinjevac, odnosno cijela Lenucijeva potkova (potez u središtu grada koji u obliku slova U spaja sedam trgova i brojne zelene površine koje uokviruju urbanističke blokove Donjeg grada) najbolji je dokaz da je Zagreb oduvijek bio grad u kojemu se velika pozornost posvećuje cvijeću i uređenju parkovnih i zelenih površina.

Posjetitelji su tijekom šest dana trajanja Floraarta mogli uživati u ukrasnom bilju i rezanom cvijeću, baš kao što su mogli i razgledati opremu za uređenje vrtova i dječjih igrališta, te razni cvjećarske pribore i alate, sredstva za prihranjivanje i zaštitu bilja, sjemenje, umjetno cvijeće, ukrasnu keramiku i niz srodnih eksponata. Osim izložbenog dijela organizirat će se niz natjecanja i stručnih predavanja, a sve će pratiti i bogat zabavni program uz sudjelovanje glazbenih zvijezda te izvođenje malih kazališnih priredbi. A najmlađi će, kao i uvijek, svoju zabavu potražiti na moderno uređenim dječjim igralištima.
Floraart je tako i ove godine, unatoč recesiji i sušnoj gradskoj blagajni koja je prijetila i otkazivanju ove velike i važne tradicije, potrvrdila o koliko se važnom projektu radi. Barem tako, očito je, misle građani koji su i ove godine svojom brojnošću počastili Bundek.

Festival jednakih mogućnosti i Borba bendova! E, to vam je Zagreb!

Postavljanje pozornice na zagrebačkom centralnom trgu građanima uvijek izmami ogroman osmijeh na lice. Tko će se popeti na pozornicu – manje je bitno. Poznata ličnost ili totalni anonimus, rock band ili pjevač/ica najnježnijih balada – građani će rado pozdraviti, pogledati, stati, posnimiti, a možda čak i zaplesati. Ne slažete se? Pretjerujem i pričam napamet?

E pa, ''Festival jednakih mogućnosti'' koji se održao od 24. do 26.05. potvrdio je moju tezu, a osim toga govori u prilog kako su glazbene, kulturno – društvene i ine manifestacije koje se odvijaju na glavnom trgu, vjerojatno zbog specifičnog, urbanog okruženja, tramvaja koji ne staju ili pak tog legendarnog kipa u sredini – doista jedan od najljepših doživljaja koji naš predivni grad može pružiti. 

Sudeći prema licima prolaznika koje se tih dana moglo zateći da pohode festival, radi se o apsolutno uspješna i dobro organizirana 3 dana. Ako se slažete s ovom tvrdnjom, zahvalnicu, pohvalnicu, nagradu ili buket cvijeća možete poslati na adresu Društva tjelesnih invalida Hrvatske, koje se pobrinulo za logistiku.

Festival, recimo usput da je to već 10. po redu, je omogućio osobama s invalidnošću da se okušaju u raznim aktivnostima, glumačkim, sportsko – rekreativnim, edukacijskim, glazbenim i sl, potpomognutim drugim umjetnicima iz spomenutih polja, a poruka je jasna: te osobe, koje nažalost nisu iste sreće kao većina nas, imaju iste mogućnosti, prava i obveze kao i svi. Fascinantno je da je tih dana tu poruku odašiljalo preko 900 izvođača (stranih i domaćih), a sudjelovalo je preko 600 osoba s invaliditetom. Za svaku pohvalu, razmišljanje i kome treba – osvješćivanje.

Finalni treći dan festivala zaključen je kako dolikuje uspješnim priredbama, a i sam pojam 'festivala' nekako je usko vezan uz to – uzbudljivim i dinamičnim rock notama. Malo prije 20 sati, tada još malobrojnu publiku jako dobro je zagrijao bend Keops. Nekoliko momaka i jedna cura na klavijaturama, rodom Istrijani, samouvjereno su demonstrirali svoja umijeća. Par obrada i par autorskih pjesama ('Odavno već', 'Kako da te prebolim') vidljivo su se svidjeli tada još malobrojnoj publici. Dobrano se skakalo kada je drugi bend ispunio 'stage', u nas sve poznatija 'Adastra'. Okupljeno mnoštvo pokazalo je da poznaje i voli njihove pjesme, posebno 'Surovi grade' (kojoj prognoziramo 'antologijsku' sudbinu zbog slučaja Luke Ritza) i 'Nabujala rijeka'.

Ipak, velika većina publike, otkrilo se krajem večeri – bili su poklonici i obožavatelji naše stare rock družine 'Opća opasnost'. Predvođeni više nego legendarnim frontmanom Perom Galićem, 'Opasnost' je u svega par pjesama (ostalo je malo nejasno zašto su ih izveli samo 6) uspjela izazvati mali delirij. Krenuli su kako se i očekivalo, ponajvećim hitom 'Treba mi nešto jače od sna', potom nastavili par novijih pjesama, a ovacije su dobili izvrsnim izvedbama njihovih trenutno najboljih pjesama  - 'Uzalud sunce sja' i 'Jednom kad noć'.

Završivši neočekivano brzo, publika je protestirala i zvala na 'bis', ali su se rokeri iz Slavonije povukli i prepustila pozornicu Soulfingersima, koji su s još par zanimljivih i zabavnih izvedbi zaključili dan i zatvorili taj deseti Festival jednakih mogućnosti. Do slijedeće godine! Veselimo se.

P.S. Upravo je zbog ovog nastupa, u svojevrsnoj ''borbi bendova'', Opća opasnost osigurala nastup kao predgrupa Bon Joviju čije je koncert u Zagrebu najavljen za 8. lipnja.

Malonogometni turnir zagrebačkih kvartova ''Ponos grada mog''. Vol. 2.

Svega sedam mjeseci nakon kraja prvog i, u principu, povijesnog tunira zagrebačkih kvartova (mjesnih odbora) pod nazivom ''Ponos grada mog'', Nogometna akademija Silvio Marić organizirala je i drugo izdanje ovog hvalevrijednog projekta. I ove su godine vrijedila ista pravila - momčadi su mogle prijaviti 12 igrača, ali samo one koje isključivo žive unutar granica mjesnih odbora po planu grada Zagreba. Time je zadržana draž igranja za vlasiti kvart, što je specifičnost koja krasi ovaj hvalevrijedni projekt. Nakon što je lani sudjelovalo 40 momčadi, drugo izdanje uveličalo je prisutstvo još 17 dodatnih momčadi što je bila brojka koja je zadovoljila apetite organizatora.
Kako je na kraju sve završilo, pitate se?

Pobjednici turnira - momčad Špansko sjever

Na kraju se momčad iz sjevernog djela Španskog okrunila naslovom najbolje kvartovske momčadi grada Zagreba. Odlično izbalansirana momčad sastavljena od igrača s velikog i malog nogometa do prestižnog je naslova stigla slavodobitno trijumfiravši u finalu nad momčadi Klake s visokih 6:2. Klaka je sasvim zaluženo stigla do finala, ali dalje nije išlo - Špančani su jednostavno bili mnogo bolja momčad što, zapravo, potvrđuje i sam rezultat.
Bio je to kraj finalnog dana završnog vikenda koji je startao još u subotu utakmicama četvrtfinala. Upravo je Špansko sjever otvorilo dan susretom protiv kolega iz Svete Klare koji su, baš poput njih, glasili za pritajene favoriti. Bila je to čvrsta utakmica, a konačnog pobjednika odlučili su udarci s pet metara. S(p)retniji bili su dečki iz zapadnog djela grada, čime su uhvatili kartu za polufinalni ogled s Trnjanskom Savicom, vjerojatno i prvim favoritom turnira s obzirom na dotadašnje igre. Savica se prije toga dokazala pobjedom nad također odličnom momčadi Trnave, no niti dobro poznati hakleri sa Savice predvođeni neuništivnim Gordanom Copakom nisu mogli preko Špančana. Na kraju su samo mogli žaliti za brojnim propuštenim prigodama. Ipak, utjehu u tuzi mogli su pronaći u 'bronci' osvojenoj u borbi za treće mjesto kontra Ljubljanice (6:2) koja je nakon izbacivanja lanjskog finalista Ferenšćicu, pokleknula kontra Klake.

Detalj s finalne utakmice

- Mi smo zapravo momčad koja u većem djelu već jako dugo igra zajedno, a lani smo ispali među 8 posljednjih jer nas dosta nije moglo doći. I ovaj put smo imali sličan problem, ali nas je sreća negdje nagradila za to. Turnir je zaista nešto posebno jer je igrati za svoj kvart jedna od većih časti za igrača. Ovaj trofej i uspjeh posvećujemo Martinu Bljajiću, našem suigraču koji je s nama igrao sve do finala, ali na zadnji dan nije mogao doći jer je večer ranije teško stradao u tučnjavi. Želimo mu što brži oporavak - kazao je najbolji igrač turnira i pobjedničke momčadi Toni Topić dodavši kako će čitav nagradni fond ić u korist upravo poboljšanja zdravlja nastradalog igrača drugoligaša HAŠK-a.
Špančanima je tako pripalo 40.000 kuna + 10.000 kuna za momčad, dok je 20.000 kuna za Fair play otišla u ruke momčadi Hrv. Leskovca. Laskava titula najboljeg strijelca, pak, otišla je u ruke Vene Smolčića, napadača Trnjanske Savice, koji je u uspjeh svoje momčadi ugradio 11 pogodaka.

Atmosfera tijekom turnira na terenu NA Marić

- Nogometna akademija Marić kao organizator je izrazito zadovoljna čitavim turnirom jer je prošao u najboljem redu, bez ikakvih incidenata, a uz to je prezentirana i zavidna razina nogometnog umijeća.
Zahvaljujemo se Gradu što je stao iza ovog projekta i prepoznao kako ima ljudi koji će s guštom braniti bolje svoga kvarta, ali i ostalim sponozirama, te naravno samim momčadima - zaključio je poznati nekadašnji reprezenatativac i igrač Dinama, Newcastlea, Porta i Panathinaikosa Silvio Marić.
Bio je to kraj ovogodišnjeg izdanja turnira koji je pokazao koliko točno igračima, ali i puku pojedinih kvartova znači igranje za svoju ''ulicu''. Sada samo treba izbrojati novih 365 dana do sljedećeg turnira.